POVIJESNA MJESTA ZA 14. SUSRET

KARLOVAC; u lijepoj ravnici nekadašnjeg Panonskog mora, a danas u zelenilu razvija se i izrasta Karlovac, taj vojnički šesterokraki grad, pravokutnog rastera nastao u eri novih oružja, novih društvenih odnosa i nastajanja
«idealnih gradova», okruženih prostorom fortifi kacija i šančeva, izgradnja započinje 13. srpnja 1579. g. Ime dobiva po osnivaču i graditelju, nadvojvodi Karlu Habsburškom. Grad se razvija sve do 1781. godine, kada postaje slobodnim
kraljevskim gradom, a tada dobiva i svoj grb. Između 1780. i 1853. godine, Karlovac je po veličini drugi grad u tadašnjoj Hrvatskoj, a po gospodarskoj moći i plaćanju poreza – prvi. Zahvaljujući svom položaju, postaje središte prometa i
trgovine u Zapadnoj Hrvatskoj, a ujedno veza između Panonske nizine i Jadranskog mora. Izgrađuju se tri vrlo značajne i velike ceste; Karolinska (1726. – 1734. g.), Jozefi nska (1764. g.) i Lujzijanska (1804. – 1813. g.). Sve ove ceste radila je tadašnja
vojska za svoje potrebe.
Izgradnjom željezničke pruge nestaje «zlatno doba karlovačke trgovine» te počinje razdoblje industrijskog razvitka koje se proteže gotovo do današnjih dana. Zahvaljujući snažnom gospodarskom razvitku, Karlovac je značajno
kulturno središte šire regije. Pored rijeke Kupe, koja je korištena za riječni saobraćaj od Siska do Karlovca, prevozeći robu korabljama, i Korane koje ga okružuju, u blizini su još dvije rijeke: Mrežnica i Dobra, poznate po čistoći i bistrini. Sa
ponosom nosi epitet «grad parkova», jer su svi bedemi, bastioni i šančevi uređeni u šetališta i parkove.
Početkom Domovinskog rata, Karlovac je bio okupirani grad, jer u samom gradu i bližoj okolini tzv. «JNA» koristila je 20 vojnih objekata koji su svi bili zaposjednuti i u uporabi. Pravilnom i mudrom organizacijom otpora, vojarne
u gradu su osvojene a vojska iseljena iz grada. Najteže trenutke grad preživljava od početka listopada 1991. g. do početka siječnja 1992. g. – potpisano sarajevsko primirje, kada je svakodnevno bio izložen bjesomučnoj vatri bogatog arsenala
naoružanja širokog spektra kalibra pobunjenih Srba i JNA, od puščanih zrna, topničkih granata, mina, raketa srednjeg i velikog dometa. Karlovac je bio na prvoj crti bojišnice, ali nikad osvojen. Karlovčani su obranili svoj grad i očuvali
stratešku vezu Panonske i Jadranske Hrvatske. Sve godine Domovinskog rata bile su obilježene stalnim provokacijama neprijatelja i ugroženosti života njegovih stanovnika, kako u gradu, tako i na obrambenim crtama grada. Tijekom rata,
ovdje su ustrojene značajne policijske i vojne formacije: specijalna postrojba PU KLc., 110. br. ZNG, 4. Operativna zona, 129. br. HV, 1. domobranska bojna, 13. dom. pukovnija, MAD, oklopna bojna, 10. td., 7. POtrd., okl. satnija, ZP Klc.,
ZM Klc., 304. LoB, 70. sVP, 252. sat. veze, 266. IDS, 6/202. trbr., 506. ms. ABKO, 38. inžpon. b., strelište «Jamadol». Danas se polako liječe ratne rane a životni tokovi vraćaju se u normalu.

POVIJESNA CESTA «KAROLINA»
Prva je cesta, poveznica u Hrvatskoj između Panonskog i Jadranskog područja a povezuje Karlovac – Bakar i Rijeku, u dužini od 106 km. gradnja ceste započinje 1626. godine, a svečano otvaranje bilo je 16. rujna 1728.g. kada je po
njoj, putujući do Rijeke prema Bakru, prošao i car Karlo VI, odnosno Hrvatski kralj Karlo III, po kome je i cesta dobila ime.
Karolina povezuje Karlovac i Bakar a prolazi kroz mjesta: Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Osojnik, Vrbovsko, Ravna Gora, Mrkopalj i Fužine. Od obale se uspinje prema Hreljinu i Zlobinu a odatle prema Benkovcu, gdje dosiže 881 m NV.
Odavde se blago spušta do Fužina, gdje započinje ponovni uspon do svoje naviše točke na trasi između Belog Sela i Brestove Drage, 970 mNV, ponad Sungera i Mrkoplja. Od 1732. g. prolazi kroz Mrkopalj a u Brestovoj Dragi nalaze se ostaci
potpora za most (stupovi i upornjaci), što je u ono vrijeme bio jedinstveni primjer cestogradnje u svijetu. Između Poljičke kose i Starog Laza, Karolina se ponovo penje na više od 900 m NV, a odatle se teren blago spušta prema Ravnoj Gori,
Staroj Sušici i Vrbovskom. Dalje cesta prolazi kroz Bosiljevo, Vodenu Dragu, Novigrad na Dobri i Dubovac, te ulazi u Karlovac.
Karolinska cesta nije imala veliki kapacitet, a uz to je bila na pojedinim mjestima prilično strma. Nakon nepunih 100 godine, iz razloga povećanje prometa, izgrađena je još jedna cesta kroz Gorski Kotar, u to doba, jedna od
najmodernijih prometnica u svijetu – Lujzijanska cesta.

NOVIGRAD NA DOBRI, spominje se još u 11. st. a izgradnja Starog grada nije sa sigurnošću poznata. Najčešće se nastanak pripisuje vremenu oko 14. st. kada je dospio u posjed krčkih knezova Frankopana.
U vlasništvu Frankopana, nalazio se do njihove propasti 1671. g. kada je tragično završila pobuna Zrinsko – Frankopanska, koja je ovdje i dijelom pripremana. Grad zauzima i pljačka gen. Josip Herbenštajn i u njegovim je rukama
do kraja 17. st. Kratko vrijeme bio je i u vlasništvu Vitezova Malteškog reda. Za vrijeme baruna Patačića, u drugoj polovini 18. st. Novigrad je uređen kao barokni plemićki dvorac a posjetio ga je i car Josip II, 1783. g. na putu prema moru. Sa
svakim novim vlasnikom, poput francuskog bojnika Haraminčića, karlovačkog veleposjednika Turka ili baruna Turkovića, dolazi do izmjena u arhitekturi, pa se tako proširuje stambeni prostor, od 18. – 20. st., uređuje se kapelica i dvorište sa
bunarom. Od prijašnjeg stanja ostaju samo velebne zidine i kule s puškarnicama, te dio podruma.
Cijeli dvorac ima tlocrt nepravilnog peterokuta sa šiljatim vrhom i branič kulom, čiji promjer iznosi više od 12 m. a debljina zida i do 3,5 m. Dvorac prelazi u ruke Hrvatskog sabora 1939. g. U Drugom svj. ratu, točnije 04. siječnja
1944. g. grad su zapalili partizani. Svjedoci pričaju kako je sve izgorjelo osim kapelice Sv. Lovre, koja se nalazila na katu zapadne kule. Nakon pola stoljeća propadanja i devastacije, udruga «Društvo prijatelja Novigrada – Frankopan» sa prof.
Ljubicom Blažević, predsjednicom, pokreće istražne radove, obnovu i uređenje zidina. Do sada su uređeni; južna kula sa vidikovcem, dio branič kule, istočna kula i vanjski zidovi dvorca. Danas se obnovljene zidine ovoga povijesnog grada
ponovo uzdižu iznad Dobre, kao svjedok jednog povijesnog vremena.
Osim utvrde, Novigrad na Dobri krase i još dvije znamenitosti. Jedna je kameni most preko r. Dobre, dužine 122 m. a oblik mu potječe iz 18. st. Druga je Župna crkva»Uznesenja Blažene Djevice Marije sa Pastoralnim centrom «Sv.
Vinko Paulski». Crkva se spominje još u 15. st. kao gotička kapela, a u 18. st. se proširuje i uređuje u baroknom stilu. U 19. st. se dograđuje zvonik. Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, župna crkva je jedna od omiljenih prošteničkih mjesta
karlovačkog kraja.

TROŠMARIJA, ŽUPNA CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE, UTJEŠITELJICE,
Crkva u Otoku na Dobri, današnje ime Trošmarija, izvedeno je od njemačke riječi »Trost Maria», sagrađena je na prostoru nekadašnjeg groblja. Prije ove crkve, 300 m južnije, postojala je stara crkvica koju su osmanlije spalili u 15. st.
Sadašnja crkva sagrađena je 1755. g. a 1766. g. dovršen je presbiterij (prostor iz oltara). Župni stan je izgorio 1943. g. a novi je sagrađen 1964. g. , zalaganjem biskupa Josipa Pavlišića. Crkva je temeljito obnovljena 2.000. g. u godini Velikog
jubileja, sudjelovanjem župljana, župnika Željka Kutena i iseljenika. Glavni oltar krasi kip Majke Božje sa Isusom u naručju, bočno su kipovi Sv. Petra i Pavla. Lijevi bočni oltar posvećen je Sv. Josipu a desni Sv. Ani. Iza glavnog oltara je sakristija.
U crkvu se ulazi ispod pjevališta kroz masivni zvonik. U lađi crkve na stropu su pučke freske sa prizorom četiri evanđelista.
Ispod crkve koja se nalazi na maloj uzvisini, podignuto je malo svetište Gospe Lurdske sa spiljom ukazanja i postajama Križnog puta na otvorenom. Ovo svetište sa potpunim oprostom obdario je 26. rujna 1793. g. papa Pio VI.

BOSILJEVO; nekada je bilo dom hrvatskih plemića. Arheološki nalazi potvrđuju naseljenost na ovom području u prapovijesno doba. Prvi pisani dokument u kojem se spominje Bosiljevo, datira iz 1334. g. Ivan, arhiđakon gorički,
navodi u Statutu zagrebačke Nadbiskupije župu «sancti Mauri de Bozilo». Današnja općina B. smještena je između r. Kupe i r. Dobre a na samom ulazu u Gorski Kotar. U općini živi 1.284 stanovnika (popis 2011.g.) a obuhvaća 43 naselja sa 4
Mjesna odbora; Bosiljevo, Grabrk, Prikuplje i Vodena Draga. Prostor općine reljefno je kraški kraj sa brdima: Družac (TT-469), Rizine (TT-298), Gradišće (TT-299) i Privis (TT-461) a smjer protezanja je istok – zapad. Stanovništvo se bavi
uzgojem otpornih poljoprivrednih kultura a u novije vrijeme i ovčarstvom. Zavičajni govor je kajkavsko – ikavski, uz vanjske utjecaje, koji su posljedica stalnih migracija stanovništva. Općina B. je bila samostalna od 1860. do 1948. g. Ponovno
je ustrojena 1993. g. a u sastavu je Karlovačke županije. Izgradnjom autoputa: Zagreb – Rijeka – Split, stvoreni su uvjeti za perspektivu života i rada. Od Rijeke i Zagreba udaljena je 70 km.
Na pragu gorske i kontinentalne Hrvatske, stvoreni su uvijeti za bolji život i ostanak na rodnoj grudi. Stari grad sa parkom, ostaci dvorca Stelnika, mnogobrojne crkve i kapele, kao i prirodne ljepote čuvaju tajne stare slave djedovine,
u srcu naše domovine.

OGULIN; spomen na O. vezan je za 1.500. g. i ime jednog od najslavnijih članova obitelji Frankopan, kneza Bernardina Frankopan, koji je izgradio kaštel Ogulin, nakon što su osmanlije opustošile Modruš, 1493. g.
Ime mu, vjerojatno potječe od latinske riječi «ob gula», što znači ždrijelo ili ponor. Uz tu pretpostavku, izvedenica se odnosi na ponor r. Dobre u gradu Ogulinu. Gradina, utvrda je sagrađena iznad samoga ponora. Tu su postavljeni
temelji za daljnji razvoj grada. Već 1553. g. O. je dospio u kraljeve ruke i do 1570. g. imao je posadu samo od nekoliko vojnika. O. postaje i sjedište 13. kapetanije unutar novoga obrambenog sustava Vojne krajine. Grad je imao obrambeno
značenje, osobito u 15. i 16. st. a u ispravama iz toga vremena, ogulinska utvrda ima i naziv «Ključ Kranjske». Stanovnici O. bili su dobri vojnici.
Početkom 18. st. dolazi do većih društveno-ekonomskih promjena u životu Vojne krajine. Tako se na području karlovačkog generalata ustrojavaju 4 pukovnije, od kojih je jedna u Ogulinu. Tako O. postaje sjedište 3. krajiške pješačke
pukovnije a time i stožerno mjesto. Do toga vremena školstvo je u O. bilo organizirano u crkvenim ustanovama a od 1770. g. Vojne vlasti otvaraju škole za obrazovanje kadrova za potrebe Krajiške vlasti. Gradnja Župne crkva «Sv. Križa»
započinje 1781. g. a prva sv. misa slavljena je 1785. godine. Crkva je posvećena 01. lipnja 1793. godine.
Početkom 19. st. ovi su prostori pod okupacijom Francuske u Ilirskim provincijama do 1813. g. od tada do kraja 1. svj. rata, O. je u sastavu Austrougarske monarhije.
Izgradnjom željezničke pruge Zagreb – Rijeka, 1873. g. počinje demografski i gospodarski razvitak grada. Isto tako, s obzirom na skromne mogućnosti za život, dolazi do iseljavanja sa ovih prostora u Zapadnu Europu i SAD.
Na ovim prostorima mijenjale su se države a svaka generacije živjela je bar u dvije nove države; nakon 1. svj. rata nastaje Kraljevina SHS, pa područje nekadašnje Modruško-riječke županije je u sastavu Kraiško-primorske oblasti sa
sjedištem u Karlovcu,
- 1929. g. Kraljevina Jugoslavija ustrojava banovine a ova oblast ulazi u Savsku banovinu,
- 1941. – 1945. g. u vrijeme NDH, ovdje se ustrojava Velika župa Modruš sa sjedištem u Ogulinu,
- od 1945. – 1990. g. ustrojena je FNRJ i SFRJ, a Ogulin je bio najprije kotar pa zatim općina,
- u samostalnoj R. Hrvatskoj, O. je grad sa 13.915 stanovnika (popis 2011.) u sastavu Karlovačke županije.
Narod ovoga kraja dao je veliki doprinos u stvaranju samostalne i neovisne R. Hrvatske, u Domovinskom ratu , braneći svoju Hrvatsku, ponosno i vjerno kao i njegovi preci u prošlosti. U O. su ustrojene policijske postrojbe,
samostalni bataljun «Klek», 5. bojna 110. br. ZNG, 143. br. HV., ZM Ogl., domobranska bojna, pristožerne i logističke postrojbe.
OŠTARIJE, ŽUPNA CRKVA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE;
U središtu Oštarija, starog imena Otočce, izgrađena je oko 1450. g. veličanstvena trobrodna crkva na posjedu Stjepana II Frankopana. Nalazi pokazuju kako je na ovom mjestu bila još starija crkva. Papa Pio II, 31. ožujka 1459. g.
izdao je Bulu (svečano pismo), kojom obdaruje oprostima ovu crkvu, nazvanu čudotvorna, (De miraculis), jer je mjesto od davnina bilo poznato po čudesnim uslišenjima. Pretpostavlja se, kada je biskupija iz Krbave premještena na Modruš,
ova je crkva bila katedralna. Svećenici i pojedinci, darivali su oštarijsko svetište Gospe od čudesa, vrijednim predmetima od kojih se ističu Glagoljski misali i brevijari. Crkva je bila najveća trobrodna gotičko-renesansna građevina impozantnih
dimenzija, 57.50 x 20 m., u ovom dijelu Hrvatske. Lađe su dijelili veliki mramorni stupovi a toranj je stajao visoko iznad pročelja crkve sagrađen osmerokutno.
Svetište Gospe od čudesa, okupljalo je sve više vjernika, pa su Frankopani otvorili gostionice, (talij. Ostreria), pa je i selo Otočce promijenilo ime u Oštarije. Osmanlijskom provalom u ove krajeve, 1521. g. crkva je zapaljena pa joj
krovište potpuno izgara. Ostala je nepopravljena godinama i pomalo se urušavala. U nedaćama pod osmanilijskim naletima, uz masovno iseljavanje i stradavanje naroda, utihnula je i predaja o čudesnoj Gospi od Otoka u Oštarijama. U 16. st.
ostaci crkve pretvoreni su u krajišku utvrdu sa ciljem onemogućavanja prijelaza preko r. Mrežnice. Popravak crkve započinje u 18. st. i početkom 19. st. dobiva današnji izgled, što je samo trećina nekadašnje crkve. Od stare crkve ostali su samo
visoki zidovi i kameni temelji mramornih stupova.

POVIJESNA CESTA «JOZEFINA»
Povezuje Karlovac i Senj. Još u Antičko vrijeme korišten je prometni smjer Zagreb – Karlovac – Senj, koji nije imao obilježja izgrađenog puta. Ova trasa ovisila je o vremenu i godišnjem dobu, pa se sama trasa puta često i mijenjala.
Provalom osmanlijskih osvajačkih vojski u ove krajeve, dolazi do opadanja prometa tim smjerom i zapuštanje postojećih putova.
Tek krajem 17. st. i početkom 18. st. dolazi do gospodarskog oporavka i sporog rasta trgovine. Nepostojanje uređenih cesta bila je stalna smetnja vojnoj komunikaciji te će upravo vojno zapovjedništvo Vojne krajine biti glavni
inicijator prometnog povezivanja. Krajiško zapovjedništvo u Karlovcu, sredinom 18. st. utvrđuje trasu buduće ceste dolinom r. Mrežnice. Na poziv gen. Patazzija, 1759. g. izgradnja kreće od Karlovca do Sv. Petra Mrežničkog, u dužini od 10
km. Daljnja izgradnja je stala iz razloga pomanjkanja fi nancijskih sredstava.
Prema legendi, car Svetog Rimskog carstva i kralj Hrvatski, Josip II, osobno se uvjerio u lošu povezanost Senja i zaleđa, tako što je prelazeći Kapelu kod Josipdola, pao s konja. Bilo zbog toga ili vojnih potreba, na kraljev je nalog i
trošak 1775. g. pokrenuta gradnja ceste pod vodstvom inženjerijskog časnika Vinka Struppija.
Sama trasa ceste počinje u Karlovcu, pa preko Kapele, Brinja i Vratnika, spušta se do Senja. U čast svoga inicijatora dobiva naziv «Via Josephina», tj. Josipova cesta. Za održavanje ceste brinulo se 220 cestara, po 2 na kilometar, koje
je davala svaka graničarska regimenta za svoje područje. Cesta je u promet puštena 1873. g. vojnim transportima zaprežnih kola, a sa njima su otvorene i poštanske stanice u kojima su se izmjenjivali konji. Redovni poštanski promet na relaciji:
Beč – Zagreb – Karlovac – Senj, počeo se odvijati 1886. g.
Cesta se i danas koristi za putnički i teretni prijevoz. Iako mnogo toga nije sačuvano, obeliks u Karlovcu, Velika vrata u Senju, mostovi, sunčane ure, fontane, miljokazi i ostali sačuvani spomenici, predstavljaju trajnu kulturnu baštinu.

SKRAĆENI PROGRAM 14. SUSRETA
08,00 – 10,00 – okupljanje učesnika Susreta na Trgu bana Jelačića, Stara Zvijezda, Klc., nastup KUD-a «Turanj»,
10,00 - 10,20 – program svečanog otvaranja,
10,30 – 10,50 – pokret smjerom: Dubovac – Novigrad na Dobri,
11,30 – 12,00 – pokret smjerom:N/ Dobri – Jarče Polje – Vodena Draga - Bosiljevo,
12,30 – 12,50 – nastavak kretanja do Grabrka, posjeta spomen obilježju,
13,00 – 13,30 – nastavak kretanja smjerom: Grabrk – Malik – Trošmarija – HE «Gojak»,
14,00 – 14,20 – nastavak kretanja smjerom: HE «Gojak» - Ogulin, parkiranje m/v,
14,20 – 15,00 – upoznavanje i boravak u Ogulinu,
15,00 – 15,20 – pokret smjerom: Ogulin – Otok Oštarijski – Oštarije – vojarna «O – 2»,
15,40 – 15,55 – povratak u Oštarije i posjeta crkvi «M.B. od čudesa»,
16,15 – 16,20 – parkiranje m/v u dvorištu DVD «Oštarije», smještaj u Dom DVD-a,
16,20 – 18,00 – boravak i druženje u Domu DVD «Oštarije»,
18,00 – 18,15 – pokret smjerom: Oštarije – Skradnik – Tounj,
18,45 – 19,20 – nastavak kretanja smjerom: Tounj – Belavići – Mrežnički Brig – D. Resa,
19,40 – 20,00 – pokret smjerom: D. Resa – G. M. Polje – Švarča – Trg bana Jelačića i završetak ovogodišnjeg Susreta.